Opis

Kompozicija VII. je likovno djelo Vasilja Kandinskog nastalo 1913. Godine. Likovno djelo je umjetnička slika napravljena u tehnici ulja na platnu dimenzija 302,3 x 200,7 cm. Naslikano platno je postavljen horizontalno.

Umjetnička slika je apstraktna, prepuna raznovrsnih organskih oblika, vibrantnih boja te linija. Kao umjetničko djelo apstraktne prirode, ono što prikazuje, ne možemo naći u prirodnom svijetu, barem ne pomoću ljudskog oka, ali ono što ta slika stvara u dinamici ljudske emocije i misli, može asocirati na događaje i predmete koje smo stvarno susreli za života  i koji su ostavili emocionalni trag u našoj psihi.

Gledajući sliku dobivam dojam da gledam fragmente nečije svijesti i misli izraženih u bojama, linijama i oblicima. Promatrajući dalje sliku dobivam dojam da se ovdje radi o plesu. Poradi korištenih organskih oblika koji su naslikani kao da su u zanesenom letu i međusobnom odnosu punom emocije, dobivam dojam da se radi o plesu na otvorenom, kojem pridonosi to što su likovi u prvom planu naslikani jasnim i čistim bojama dok su likovi u drugom planu naslikani u pastelnim tonovima boja te se naslićuje cjelina i povezana priča. Nadalje, promatrajući ovaj likovni rad ne može se zaobići glazba koja kao da izvire iz svakog milimetra platna te putuje prema središtu u kojem se dagađa smisao prikzanog, također osjećajući tu suptilnu glazbu imam dojam da su joj likovi u potpunosti podređeni. 

Kvaliteta boja upotrebljenih u likovnom djelu te njihov intezitet nije ujednačen kao ni upotreba kontrasta. U zlatoreznoj točki koja se nalazi u horizontalnoj osi, s lijeve strane nalazimo središnju točku slike koju možemo nazvati težičnom točkom, koja prirodno privlači pogled, a lik koji nalazimo ondje je oblika suze koji je jedini na slici omeđen tamnim konturama te je taj lik presječen s još nekoliko snažnih i jasnih tamnih linija. Krenuvši od njega fibonaccijevom spiralom se protežu jasniji oblici jakih i živih boja koje stvaraju kontrast u odnosu na ostatak likovnog rada. Ti oblici su stvoreni u primarnim bojama, plavoj, crvenoj i žutoj. U drugi plan padaju oblici pastelnih boja dok treći plan pripada gotovo potpuno bijelim nijansama u kojima se nalaze male količine pigmenata primarnih i sekundarnih boja. Promatrajući rad dalje s tog aspekta te promatrajući boje ovaj likovni rad djeluje prozračno što je malo i neobično radi oblika koji se preklapaju.

Naslikani likovi su organskih oblika i grafičkih karakteristika dok međuodnosom likova koji se preklapaju i karakteristikama boja koje su u prvom planu jasne dok u drugom planu blijede tvore trodimenzionalni prostor tj. osjećaj dubine. Upotrebljen je veliki broj aktivnih linija. Jedna od najsnažnijih aktivnih linija se nalazi s lijeve strane središnje točke likovnog djela. To je snažna tamna linija crne boje koja je gotovo potpuno vertikalna ali nepravilnog oblika. Toj linije je dodan kao partner koji postoji zajedno s njom, plavi organski oblik. Taj plavi lik je najveći oblik na likovnome djelu dok su ostali sličnih dimenzija ne mnogo manji od njega. U manjem broju nalazimo i pasivne linije. Likovni  rad je napravljen kao fragmentalno djelo u kojem svaki dio slike može postojati i sam za sebe a da mu ravnoteža nije narušena. Likovno djelo sadrži harmoniju koja se provlači kroz naoko površni kaos. Tom naoko površnom kaosu pridonose i prevladavajuće tople boje upotrebljene u djelu pošto su same po sebi vrlo emocionalne, a emocija se rijetko dovodi u vezu s redom.

Analiza

Umjetnik u ovome likovnom djelu koristi kompoziciju trokuta koji je vrhom okrenut prema dolje. Vrh trokuta se nalazi pri dnu slike na lijevoj strani platna. Središte događanja ove slike je stavljeno na zlatoreznu točku koja se nalazi na horizontalnoj osi s lijeve strane. U toj točki je prikazan lik, oblika suze čije konture su tamne linije te je presječen s još nekoliko crnih linija. S lijeve strane izvan kompozicijskog trokuta se nalazi negativni prostor koji nosi svoje koloristične detalje, ali prevladavajuća je sivo plava koja je korištena kao prostorni ključ da bi stvorila osjećaj dubine u pozadini slike. 

Unutar kompozicijskog trokuta nalazimo pozitivan prostor likovnog događanja i detalje koji privlače promatračevu pažnju. Unutar kompozicijskog trokuta nalazimo fibonaccijevu sprialu po kojoj su smješteni organski oblici jače izražene kolorističe kvalitete i jasnoće u primarnim bojama. U slici doživljavamo osjećaj rasta gledajući je s lijeva prema desnoj strani platna, također osjećamo dijagonalno usmjereno gibanje od dolje lijevo prema gore desno. 

Općenito se u ovom duhovnom prostoru tj. umjetničkoj slici nalazi veliki broj jedinica koje s u međusobnom odnosu prekrivanja jedno drugoga kojim dobivamo likovni prostor koji se osjeća i smanjenjem inteziteta boje u drugom i trećem planu slike. Također obrisi likova u spomenutij fibonaccijevoj sprirali su jasni dok su sami likovi i njihovi obrisi van spirale nejasni. Slikarsko djelo je ekspresivno ali i nježno te ne koristi prejake kontraste. Uravnoteženo je i harmonično iako na prvi dojam djeluje kaotično radi velikog broja upotrebljenih likova.

Interpretacija

U opisu slike sam spomenuo da mi ovaj likovni rad stvara dojam plesa na otvorenom. Glazba je uvelike formirala mladog Kandinskog dok je kao djete primao privatne poduke iz violončala i glasovira, naravno uz poduke iz crtanja. Možemo zamisliti kako vibracije, tonovi i zapisane note formiraju duševnu energiju budućeg velikog umjetnika. Taj umjetnik sada već u zreloj dobi koristi svoju resplesanu duševnu energiju te ju prenosi na platno pomoću boja, linija i oblika.

Za mene osobno ovo djelo predstavlja vrhunsko ostvarenje pripovjedanja o ljepoti i harmoniji koju možemo pronaći u kaosu koji nas naizgled okružuje. Ljepotu i harmoniju pronalazimo kroz umjetnost, znanje i svijesnost koju kombiniramo i ulažemo u svakodnevni život. Kao i sa svim ulaganjem, nakon mukotrpnog rada možemo se opustiti i gledati kako nam se uloženo vraća. To zaključujem zamišljajući umjetnika koji je uložio vrijeme u tridesetak studija za ovu sliku da bi je završio u samo tri ili četiri dana. Zamišljam njegov izdah opuštanja nakon što se udaljio par karaka unazad pred ovom monumentalno velikom slikom.

Revizija

Ovo monomentalno likovno djelo nastalo u ranim godinama razvoja apstraktne umjetnosti jest orginalno djelo. Bavi se odnosom i suočavanjem apstraktnih linija i oblika u odabranoj kompoziciji, te odnosom harmonije i kaosa. Kandinski stvara nešto što nije postojalo prije te se može kritički zaključiti da ovom likovnom radu nedostaje teoretska jasnoća te se više tumači s emotivnog gledišta. Mišljenja sam da su mu kasniji radovi veće kvalitete upravo radi veće količine jasnoće koje posjeduju slike vjerovatno radi razrađenije ideje o apstrakciji kao načinu izražavanja, ali ovaj rad je zaista predivno iskustvo za sebe.

Ivan CAR (tekst za predmet Likovna analiza na akademiji Šola za crtanje in slikanje, Ljubljna 2019g.)